Plamen

Najtoplije riječi nemaju potrebu za glasom

tama je ta što traži lijek razumijevanja

ono što sjaji odbija potvrdu

ono što osvaja ne poznaje riječ

niti jedan jezik ne može dotaknuti plamen

bez da obezvrijedi njegovu snagu.

Zato je najmudrije slikati sam odraz

u nasumičnim bojama, bez razumnog slijeda

nizati crveno, žuto, zlatno

toplo, hladno, sakriveno, snažno 

odustati od razuma, pospremiti boje

i moliti Boga da te zaobiđe sjena.

Budala

Dvorska luda herojska

ne silazi sa scene

dvorana puna likova, 

zaključali su vrata.

Kažu ''vani gori sve, 

sigurni ste s nama,

sve dok ima predstave,

neće pasti glava.''

Ne smiju se sa sjedišta,

osluškuju kraj vrata.

Netko prozor otvara,

zadnji red se sklanja.

''Što kad metci ulete

što ako stradam''

dvorska luda hihoće

njiše joj se glava.

''Otvarajte prozore

nema više zraka.

Ovdje nije sigurno,

predstava je stara.''

Neka glava pala je

s daski kao lopta,

nasmijana zauvijek,

luda bez tona.

Prvi red pobježe,

zadnji još se skriva.

Ne znaju da vani svi

bježe od portira.

Jutarnja

Moj Anđele čuvaru

Vodi me tamo

Gdje trebam bit

I skloni me od krivoga puta

Ti znaš moje srce

I znaš želje Boga

Pomozi mi da shvatim

I jedno i drugo

♥️

Dvosjekli mač

Onaj koji dođe

do oslobođenja od straha

prošao je kušnje

rođene iz pakla

ne poželi nikada 

hrabrost takvu

u kojoj se sam đavo

ne umije zabaviti.

Ta što ne kleči

pred sjajem od zlata

jučer je spoznala

njegovu hladnoću

i nema više želja

za rajem na zemlji

ne žali nikada

ravnodušnost takvu.

Revolt

When they throw stones
He comes in front

when they stab my back

He pulls the knife out

and when I bleed

He sews new skin

without the seams

without a cut.

A kada kleveću

On obznanjuje svjetlo

i izvlači istinu 

iz zaboravljenog mraka

dok im se jezici ne zapetljaju

dok ih ne stegne Njegova ruka

dok ih ne sustigne sveti grom

u dahu proživjet će sva tuđa jutra.

Kamen

Šta  ćeš sutra reći

kad te pitaju za ljubav,

hoćeš se narugati

jesi li dostojan?

I šta ćeš odgovoriti

jer pogleda je mnogo

i kamenčića je mnogo

a samo jedan zapne

stresi ga i odšetaj

lagano kao mačka

pod suncem sve je lako

al čeka te i mjesec.

Ne staje mi se

Kao trebala bih složiti

magiju riječi
na koju ćeš odvaliti,
zaboli me.
Jesi li ti jedan od onih cinika
što važu težinu 
tuđih naslaganih riječi
i prostora među njima?
Zaboli te. 
A stigao si evo i do kraja ove farse,

samo što ja nikada neću stati.

I ne stajem

jer mi se ne staje
ni onda kad ponestaje zvučnih riječi
u dosadnoj gužvi stiliziranih glava.
Gladnih slanine, gladnih slave,

uvijene i prazne,

vrte tuđe riječi

i tome nema kraja.

Intelektualci

''Znam nju'', kaže slasno,

odvažno, Gđa Prof.

''Sjećam je se jasno,

bljutave ko sol.

Vidim popela se na stol,

ne zavrjeđuje to

čije je to maslo,

čime zasluži taj tron?

Izreći ću glasno, 

da vrijedi znala bih za to.''

Djevojka se okrene

da pogleda ta Usta.

Ne prepozna stranca 

što cijeli stol ispljuca.

Banksy

Sitno, sitnije

Postoje sitne duše
što prodaju krv
podobnim strancima
i prolaznim znancima.
Vječno ljuti, vječno gladni
čuvaju svoju vlas
dok tuđu kosu potežu
sve do gole kože.

Sitne duše pravdaju
svoja sitna djela
suđenjem i klevetom
za sitan ugriz pobjede.
Ne zamjeri se njima
vješala imaju spremna
jučer im daješ ključ
sutra te već nema.

Ne čudi se tome
i ne plači za dušama
što ne mole za nikog
a traže sebi nebo.
Sitne duše postaju
šetači ovog svijeta
što ne podnose da itko
sluša glas svoje volje.

Ne dopusti da i tebe
zarazi sitnost
jer prenosi se tako
da žrtva stvara nove.

Sekunda

Zaustavljen pogled
Kratkotrajno
Jučer, danas, sutra
Otkazano
Priznanje trenutka
Obrisano
Životna priča
Otpisano
Poruka jasna
Neposlano

Zadrži tu ruku
da nas sekunda ne izbriše